Skip to main content

Disfazija

Šta je disfazija?

Disfazija je poremećaj u razvoju jezika koji utiče na sposobnost deteta da govori, razume i koristi jezik, ali nije povezan sa opštim intelektualnim oštećenjem ili smanjenjem sluha. Deca sa disfazijom imaju teškoće u sticanju jezika, i to kako u govoru, tako i u pisanju, čitanju i razumevanju.

Uzroci

Uzroci disfazije su još uvek nedovoljno poznati, ali se pretpostavlja da su povezani sa genetskim faktorima, oštećenjima mozga tokom prenatalnog ili perinatalnog perioda, ili infekcijama koje utiču na razvoj mozga. Poremećaji u strukturi i funkciji određenih delova mozga mogu doprineti problemima u jezičkom razvoju.

Učestalost

Procene ukazuju na to da se disfazija javlja kod 2-3% dece, a pojavljuje se češće kod dečaka nego kod devojčica.

 

Dijagnostika disfazije uključuje:

  • Logopedski pregled: Koristi se za procenu nivoa jezičkog razvoja, analizu govora i razumevanja.
  • Standardizovani Reynell Test
  • Psihološki testovi: Za procenu opšteg intelektualnog razvoja i isključenje drugih potencijalnih uzroka teškoća.
  • Slušni testovi: Da bi se isključili problemi sa sluhom.
  • Neurološki pregledi: Kada postoji sumnja na neurološke uzroke disfazije.

Tretman

  • Logopedska terapija: Fokusira se na rad sa jezikom i komunikacijom. Terapija uključuje vežbe za poboljšanje govora, razumevanja, i izražavanja.
  • Razvijanje komunikacijskih veština: Korišćenje slika, gestova, gestualnog jezika, i računarskih aplikacija.
  • Individualni pristup: Prilagođavanje terapije prema potrebama deteta, kako bi se poboljšala jezička i komunikacijska funkcija.

Važnost blagovremenog početka tretmana!

Blagovremena dijagnostika i tretman su ključni za uspešan napredak. Rano prepoznavanje disfazije omogućava pravovremeno uvođenje logopedske terapije, što može značajno poboljšati jezičke veštine i komunikaciju deteta, čime se smanjuje rizik od problema u obrazovanju i socijalnoj interakciji u budućnosti.

Bishop, D. V. M. (2014). Clinical Assessments of Speech and Language. Cambridge University Press.

Leonard, L. B. (2014). Children with Specific Language Impairment. MIT Press.

Snow, C. E., & Powell, D. (2012). Academic Language and the Challenge of Reading for Learning About Science. American Educational Research Journal, 49(4), 610-650.

Kjelgaard, M. M., & Tager-Flusberg, H. (2001). An Investigation of Language Impairment in Autism: Implications for Genetic Subgroups. Language and Cognitive Processes, 16(2/3), 287-308.

Rutter, M., & Bailey, A. (2007). Autism and Developmental Language Disorders: A Family Study. The Lancet, 370(9584), 1016-1026.

Svi tekstovi objavljeni na ovoj veb stranici vlasništvo su Logopedskog centra Higia logos. Neovlašćeno preuzimanje, reprodukovanje ili distribucija sadržaja u celini ili delimično, bez prethodne pisane saglasnosti Logopedskog centra Higia logos i jasnog navođenja izvora logoped.org.rs, strogo su zabranjeni. Kršenje ovih pravila povlači zakonske posledice.