Disfagija: Poremećaj gutanja
Šta je disfagija?
Disfagija je poremećaj koji se odnosi na otežano ili bolno gutanje, što može uključivati poteškoće u prolasku hrane ili tečnosti iz usta u želudac. Kod dece, disfagija može značajno uticati na hranjenje, rast, razvoj govora, i opšte zdravlje.
Kako utiče na razvoj govora?
Disfagija može ometati pravilan razvoj govora zbog:
- Slabosti oralno-motorne koordinacije, što otežava artikulaciju.
- Oštećenja mišića usne šupljine i jezika, potrebnih za formiranje glasova.
- Negativnog iskustva sa hranjenjem, što može dovesti do anksioznosti i smanjenja verbalne komunikacije.
Uzroci:
- Neurološki poremećaji: Cerebralna paraliza, mišićna distrofija, povrede mozga.
- Anatomske malformacije: Rascep usne i nepca, suženje jednjaka.
- Genetski sindromi: Downov sindrom ili drugi poremećaji razvoja.
- Refluks ili gastroezofagealni problemi: Iritacija jednjaka usled refluksa može otežati gutanje.
- Infekcije ili povrede: Povrede grla, upale ili posledice intubacije.
Učestalost
Procenjuje se da disfagija pogađa oko 1% dece, ali učestalost može biti znatno veća kod dece sa neurološkim poremećajima ili razvojnim kašnjenjima.

Vrste disfagije:
- Oralna disfagija: Problemi u fazi žvakanja i pripreme hrane u ustima.
- Farinksna disfagija: Poteškoće u prolasku hrane kroz grlo, često uz rizik od aspiracije.
- Ezofagealna disfagija: Problemi u prolasku hrane kroz jednjak do želuca.
Dijagnostika uključuje:
- Kliničku procenu: Posmatranje hranjenja, procena oralno-motornih funkcija.
- Videofluoroskopiju (VFSS): Procena gutanja putem X-zraka.
- Fiberoptičku endoskopsku procenu gutanja (FEES): Direktan pregled grla tokom gutanja.
- Logopedski pregled: Procena funkcija mišića lica i govora.
- Pediatrijske i gastroenterološke analize: Za isključivanje sistemskih uzroka.
Tretman govora kod dece sa disfagijom:
- Logopedska terapija: Vežbe za jačanje mišića usne šupljine, jezika i grla.
- Modifikacija ishrane: Promena teksture hrane i tečnosti radi sigurnog gutanja.
- Tehnike gutanja: Obučavanje specifičnih strategija za sigurno gutanje.
- Korišćenje alternativne ishrane: Ako dete ne može da jede oralno, koriste se sonde za hranjenje.
- Govorna stimulacija: Vežbe za poboljšanje motoričke kontrole potrebne za artikulaciju.
Važnost blagovremenog početka tretmana!
Rana intervencija je ključna za sprečavanje problema sa ishranom, hranjenjem i govorom. Blagovremena terapija smanjuje rizik od aspiracije, pothranjenosti i razvoja komplikacija kao što su infekcije respiratornog sistema. Takođe, podržava optimalan razvoj govora i jezičkih veština.
Logemann, J. A. (1998). Evaluation and Treatment of Swallowing Disorders. PRO-ED.
Arvedson, J. C., & Brodsky, L. (2002). Pediatric Swallowing and Feeding: Assessment and Management. Singular Publishing Group.
Lefton-Greif, M. A., & Arvedson, J. C. (2017). Dysphagia and its impact on speech development. Seminars in Speech and Language, 38(4), 245-255.
Krawczyk, M., & Kurowski, K. (2018). Feeding and swallowing disorders in children. Developmental Disabilities Research Reviews, 24(1), 1-10.
Sullivan, P. B., et al. (2000). Gastroesophageal reflux and swallowing dysfunction in children with cerebral palsy. Developmental Medicine & Child Neurology, 42(4), 241-246.