CEREBRALNA PARALIZA I NJEN UTICAJ NA GOVOR
Šta je cerebralna paraliza?
Cerebralna paraliza (CP) je trajni neurološki poremećaj pokreta i položaja tela, koji nastaje usled oštećenja mozga u ranom razvoju, pre, tokom, ili neposredno nakon rođenja. CP može uticati na motoričke funkcije, koordinaciju, ravnotežu, i često na sposobnost govora i jezika.
Uzroci cerebralne paralize uključuju:
- Prenatalna oštećenja: Infekcije tokom trudnoće, genetski poremećaji, ili poremećaji razvoja mozga.
- Perinatalna oštećenja: Komplikacije tokom porođaja (nedostatak kiseonika, povrede glave).
- Postnatalna oštećenja: Infekcije (meningitis, encefalitis), povrede mozga, ili žutica kod novorođenčadi.
Učestalost:
Cerebralna paraliza javlja se kod približno 2-3 slučaja na 1.000 živorođene dece, što je čini jednim od najčešćih uzroka fizičkih poteškoća kod dece.
Vrste cerebralne paralize:
- Spastična CP: Najčešći oblik (70-80%), sa povećanim mišićnim tonusom, što otežava pokrete.
- Atetoidna (dizkinetička) CP: Karakterišu je nekontrolisani, spori pokreti.
- Ataksična CP: Ometa ravnotežu i koordinaciju.
- Mešovita CP: Kombinacija više tipova CP.
Kako CP utiče na govor?
- Deca sa cerebralnom paralizom često imaju dizartriju, koja uzrokuje teškoće u artikulaciji i kontroli mišića potrebnih za govor.
- Problemi sa disanjem i kontrolom glasnica mogu uticati na glas.
- Oštećenja jezika mogu uzrokovati poteškoće u razumevanju i formiranju rečenica.

Dijagnostikovanje CP obuhvata:
- Neurolog: Procena motoričkih i neuroloških funkcija.
- Fizioterapeutska i logopedska procena: Analiza motoričkih sposobnosti, govora i jezika.
- MRI ili CT mozga: Za identifikaciju oštećenja u mozgu.
- Razvojni testovi: Da bi se procenila sposobnost govora, jezika, i kognitivni razvoj.
Tretman govora kod dece sa cerebralnom paralizom:
- Logopedska terapija: Fokusira se na poboljšanje artikulacije, disanja i koordinacije mišića lica.
- Tehnike stimulacije govora (uz vežbe za pasivno pozicioniranje pokreta za izvođenje govornog glasa): Vežbe disanja, upotreba melodije i ritma za poboljšanje govora.
- Korišćenje alternativnih komunikacijskih sredstava: Simboli, gestovi, uređaji za pomoć u komunikaciji.
- Integrisani timski pristup: Uključuje saradnju logopeda, fizioterapeuta i psihologa.
Važnost blagovremenog početka tretmana:
Rano započinjanje terapije je ključno za detetov razvoj. Intervencija u ranom detinjstvu pomaže u maksimizaciji potencijala govora, jezika i komunikacijskih veština. Takođe smanjuje frustraciju deteta i poboljšava kvalitet života i socijalnu integraciju.
Bax, M., et al. (2005). Definition and Classification of Cerebral Palsy. Developmental Medicine & Child Neurology, 47(8), 571-576.
Pennington, L., et al. (2013). Speech therapy for children with dysarthria due to non-progressive brain lesions. Cochrane Database of Systematic Reviews, (7).
Rosenbaum, P., et al. (2007). A report: The definition and classification of cerebral palsy April 2006. Developmental Medicine & Child Neurology Supplement, 109, 8-14.
Geytenbeek, J., et al. (2015). Speech and language therapy interventions for children with cerebral palsy. Cochrane Database of Systematic Reviews, (7).
Novak, I., et al. (2017). A systematic review of interventions for children with cerebral palsy: state of the evidence. Developmental Medicine & Child Neurology, 59(9), 885-897.