Skip to main content

CEREBRALNA PARALIZA I NJEN UTICAJ NA GOVOR

Šta je cerebralna paraliza?

Cerebralna paraliza (CP) je trajni neurološki poremećaj pokreta i položaja tela, koji nastaje usled oštećenja mozga u ranom razvoju, pre, tokom, ili neposredno nakon rođenja. CP može uticati na motoričke funkcije, koordinaciju, ravnotežu, i često na sposobnost govora i jezika.

Uzroci cerebralne paralize uključuju:

  • Prenatalna oštećenja: Infekcije tokom trudnoće, genetski poremećaji, ili poremećaji razvoja mozga.
  • Perinatalna oštećenja: Komplikacije tokom porođaja (nedostatak kiseonika, povrede glave).
  • Postnatalna oštećenja: Infekcije (meningitis, encefalitis), povrede mozga, ili žutica kod novorođenčadi.

Učestalost:

Cerebralna paraliza javlja se kod približno 2-3 slučaja na 1.000 živorođene dece, što je čini jednim od najčešćih uzroka fizičkih poteškoća kod dece.

Vrste cerebralne paralize:

  • Spastična CP: Najčešći oblik (70-80%), sa povećanim mišićnim tonusom, što otežava pokrete.
  • Atetoidna (dizkinetička) CP: Karakterišu je nekontrolisani, spori pokreti.
  • Ataksična CP: Ometa ravnotežu i koordinaciju.
  • Mešovita CP: Kombinacija više tipova CP.

Kako CP utiče na govor?

  • Deca sa cerebralnom paralizom često imaju dizartriju, koja uzrokuje teškoće u artikulaciji i kontroli mišića potrebnih za govor.
  • Problemi sa disanjem i kontrolom glasnica mogu uticati na glas.
  • Oštećenja jezika mogu uzrokovati poteškoće u razumevanju i formiranju rečenica.
 

Dijagnostikovanje CP obuhvata:

  • Neurolog: Procena motoričkih i neuroloških funkcija.
  • Fizioterapeutska i logopedska procena: Analiza motoričkih sposobnosti, govora i jezika.
  • MRI ili CT mozga: Za identifikaciju oštećenja u mozgu.
  • Razvojni testovi: Da bi se procenila sposobnost govora, jezika, i kognitivni razvoj.

Tretman govora kod dece sa cerebralnom paralizom:

  • Logopedska terapija: Fokusira se na poboljšanje artikulacije, disanja i koordinacije mišića lica.
  • Tehnike stimulacije govora (uz vežbe za pasivno pozicioniranje pokreta za izvođenje govornog glasa): Vežbe disanja, upotreba melodije i ritma za poboljšanje govora.
  • Korišćenje alternativnih komunikacijskih sredstava: Simboli, gestovi, uređaji za pomoć u komunikaciji.
  • Integrisani timski pristup: Uključuje saradnju logopeda, fizioterapeuta i psihologa.

Važnost blagovremenog početka tretmana:

Rano započinjanje terapije je ključno za detetov razvoj. Intervencija u ranom detinjstvu pomaže u maksimizaciji potencijala govora, jezika i komunikacijskih veština. Takođe smanjuje frustraciju deteta i poboljšava kvalitet života i socijalnu integraciju.

Bax, M., et al. (2005). Definition and Classification of Cerebral Palsy. Developmental Medicine & Child Neurology, 47(8), 571-576.

Pennington, L., et al. (2013). Speech therapy for children with dysarthria due to non-progressive brain lesions. Cochrane Database of Systematic Reviews, (7).

Rosenbaum, P., et al. (2007). A report: The definition and classification of cerebral palsy April 2006. Developmental Medicine & Child Neurology Supplement, 109, 8-14.

Geytenbeek, J., et al. (2015). Speech and language therapy interventions for children with cerebral palsy. Cochrane Database of Systematic Reviews, (7).

Novak, I., et al. (2017). A systematic review of interventions for children with cerebral palsy: state of the evidence. Developmental Medicine & Child Neurology, 59(9), 885-897.

Svi tekstovi objavljeni na ovoj veb stranici vlasništvo su Logopedskog centra Higia logos. Neovlašćeno preuzimanje, reprodukovanje ili distribucija sadržaja u celini ili delimično, bez prethodne pisane saglasnosti Logopedskog centra Higia logos i jasnog navođenja izvora logoped.org.rs, strogo su zabranjeni. Kršenje ovih pravila povlači zakonske posledice.