ADHD
Attention deficit disorder – attention deficit hyperactivity disorder (ADD-ADHD) prema ICD -10 prema Svetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO) je grupa poremećaja čije su osnovna obeležja:
- deficit pažnje i hiperaktivnost
- rani početak,
- prisustvo u svim situacijama i
- perzistira kroz vreme
Etiologia ADHD je multifaktorijalni poremećaj i genetski i biohemijski faktori imaju značajnu ulogu u etiologiji ADHD (Caylak, 2012).
Smatra se da između 5-12 % dece u svetu ima ovaj poremećaj(G. Polanczyk, M. S. de Lima, B. L. Horta, J. Biederman, & L. A. Rohde, 2007). Poremećaj se javlja rano u detinjstvu, traje dugo,uz varijacije u stepenu i izraženosti pojedinih simptoma, i o njemu se govori kao o hroničnom poremećaju. Upravo raširenost pojave, hronični tok i uticaj na kvalitet života ukazuju na značaj problema, ali i značaj blagovremenog započinjanja terapijskog postupka.
Evo šta je potrebno, (osim drugih anamnestičkih podataka, testova za procenu, kroz timski rad da bismo prepoznali ADHD dete :
Simptomi kao kriterijumi za ADD/ADHD prema DSM-5 medicinske klasifikacije sistema ADD/ADHD
A. Perzistentni obrazac nepaznje i/ili hiperaktivnosti-impulsivnosti koji se meša sa razvojnim funkcijama, karakterisan pod (1) i/ili (2)
1. Nepažnja: šest (ili vise) od sledećih simptoma postoje najmanje 6 meseci, do nivoa da je nestalan na razvojnom nivou i da to direktno negativno utice na socijalne i akademske/ okupatorske radnje:
a. Česta nemogućnost poklanjanja pažnje detaljima ili pravljenje nemarnih grešaka u školskom radu, na poslu, ili tokom drugih aktivnosti (npr. previdi ili preskoči detalje, rad je netačan).
b. Česte poteškoće u održanju pažnje prilikom zadatka ili igre (npr. ima poteškoća da ostane fokusiran tokom predavanja, razgovora, ili dužeg čitanja).
c. Često deluje kao da ne sluša kada mu se direktno govori (npr. kao da je u mislima negde drugde, iako ne postoji nikakva očigledna distrakcija)
d. Često ne isprati instrukcije i ne uspeva da završi školski rad, kućne poslove ili obaveze na radnom mestu (npr. započne zadatak, ali ubrzo izgubi fokus i lako je ometen.
e. Često ima poteškoća u organizovanju zadataka i aktivnosti (npr. poteškoće u sekvencionim zadacima; teškoće u čuvanju materijala i stvari u redu; neuredan i neorganizovan posao; slaba vremenska organizacija; ne uspeva da ispoštuje rokove).
f. Često izbegava, ne voli ili je protiv njegove volje da se angažuje u zadacima koji zahtevaju neprekidan mentalni napor (npr. školski rad ili domaći; za starije adolescente ili odrasle, može da uključuje i nepovezane misli).
g. Često gubi stvari neophodne za zadatke ili aktivnosti (npr. školski materijal, olovke, knjige, alate, novčanike, ključeve, papire, naočare, telefone).
h. Često je ometen nekim spoljnim stimulusima (za starije adolescente i odrasle, može da uključuje nepovezane misli).
i. Često je zaboravan u dnevnim aktivnostima (npr. kućni poslovi, izvršavanje zadataka; za starije adolescente i odrasle- odgovaranje na pozive, plaćanje računa, držanje dogovora)

2. Hiperaktivnost i impulsivnost: šest ( ili više) od sledećih simptoma mora da bude prisutno najmanje 6 meseci:
a. Često prisutan nemir prstiju, lupkanje rukama ili stopalima, vrpoljenje, nemogućnost mirnog sedenja na stolici.
b. Često napušta mesto u situacijama kada je sedenje i ostajanje na mestu očekivano (npr. napusta mesto u učionici, kancelariji ili drugom radnom mestu, ili u situacijama koje zahtevaju da se ostane na mestu).
c. Često trči ili se penje u situacijama kada to nije pogodno (kod adolescenata ili odraslih, ovo se može podvesti pod osećaj nemira).
d. Često nesposoban da se igra ili učestvuje u nekoj razonodi tiho.
e. Često je „u pokretu“, ponašajući se kao „da je uključen u struju“ (npr. nemogućnost ili nemir da se ostane smiren i miran neko produženo vreme, kao npr u restoranima, na sastancima; drugi to mogu doživljavati kao nemir ili poteškoću da se ide u korak sa takvom osobom).
f. Često preterano priča.
g. Često odgovara pre nego što je celo pitanje postavljeno (npr. završava tuđe rečenice; ne može da sačeka svoj red u razgovoru).
h. Često ima poteškoća da sačeka svoj red ( npr. čekanje u redu).
i. Često prekida ili upada ( npr. upada u razgovore, igre ili aktivnosti; koristi tuđe stvari bez pitanja ili dozvole; za adolescente i odrasle- može da upadne ili preuzme to sto oni već rade).
B. Nekoliko simptoma poremećaja pažnje ili hiperaktivnosti/ impulsivnosti bilo je prisutno do uzrasta od 12 godina
a. Simptomi su se pojavili u dva ili vise okruženja (npr. kuća, škola, posao, sa prijateljima ili rođacima, u drugim aktivnostima).
b. Postoje jasne naznake da su simptomi povezani ili smanjuju kvalitet socijalnih, akademskih ili okupacionih funkcionisanja.
U Higia Logos logopedskom centru zahvaljujući neurofeedback-u, analizira se aktivnost moždanih talasa, što nam daje korisne informacije o tome kako mozak funkcioniše. Važno je što je ovim tretmanima moguće trajno promeniti „loše“ obrasce ponašanja i jednostavno naučiti mozak da funkcioniše bolje, a samim tim smanjiti ili potpuno ukloniti simptome određenih poremećaja.
Pročitajte više o Neurofeedback-u.
Autor, Tanja Lukovaac
Dijagnostika ADHD (poremećaja pažnje i hiperaktivnosti) uključuje višestruki pristup koji obuhvata različite procene i testove.
Iako ne postoji jedan specifičan medicinski ili laboratorijski test za ADHD, kombinacija standardizovanih instrumenata, kliničkih intervjua i posmatranja se koristi kako bi se postavila dijagnoza.
Ključni testovi i procene za ADHD
1. Klinički intervjui i upitnici
Conners Rating Scales (CRS): Upitnici za roditelje, nastavnike i adolescente koji ocenjuju simptome pažnje, hiperaktivnosti i impulzivnosti.
Vanderbilt ADHD Diagnostic Rating Scales: Koristi se za procenu simptoma ADHD-a i pridruženih stanja kao što su anksioznost, depresija ili problemi sa ponašanjem.
Behavior Assessment System for Children (BASC): Evaluacija ponašanja, emocija i adaptivnih veština deteta.
2. Neuropsihološki testovi
Continuous Performance Test (CPT): Kompjuterizovani test koji meri pažnju, impulsivnost i sposobnost održavanja fokusiranosti (npr. T.O.V.A. - Test of Variables of Attention).
Stroop Test: Procena inhibicije i kognitivne kontrole kroz zadatke bojenja reči.
Wisconsin Card Sorting Test (WCST): Procena fleksibilnosti mišljenja i sposobnosti rešavanja problema.
Trail Making Test (TMT): Test povezanosti između vizuelne pažnje, motoričke koordinacije i izvršnih funkcija.
3. Razvojni i kognitivni testovi
Wechsler Intelligence Scale for Children (WISC): Procena intelektualnih sposobnosti kako bi se identifikovale razlike u verbalnom i performativnom IQ-u, što može ukazivati na prisustvo ADHD-a.
NEPSY-II: Procena neuropsiholoških funkcija kod dece, uključujući pažnju i inhibiciju.
4. Sistematska posmatranja tima na čelu sa lekarom, specijalistom dečije psihijatrije
Posmatranje deteta u različitim okruženjima (škola, dom) kako bi se identifikovala prisutnost simptoma u više konteksta.
5. Medicinska i psihijatrijska procena
Isključivanje drugih uzroka simptoma, kao što su poremećaji spavanja, anksioznost, depresija ili neurološka stanja.
6. Dodatne procene
Skale procene kvaliteta života: Koriste se za procenu uticaja ADHD-a na svakodnevno funkcionisanje.
Testovi za pridružena stanja: Procena anksioznosti, depresije ili opozicionog prkosa, koji se često javljaju uz ADHD.
Dijagnostički kriterijumi
Dijagnoza ADHD-a se zasniva na kriterijumima iz DSM-5 ili ICD-11, koji zahtevaju da:
Simptomi budu prisutni najmanje 6 meseci.
Pojavljuju se pre 12. godine života.
Uzrokuju značajne poteškoće u svakodnevnom funkcionisanju u najmanje dva okruženja (npr. škola i dom).
Važnost multidisciplinarnog pristupa:
Tim za dijagnozu ADHD-a obično uključuje pedijatra, psihologa, psihijatra, logopeda i nastavnike, kako bi se obezbedila precizna procena i izbegla pogrešna dijagnoza.
Radeći istraživanja u vezi biohemijskih parametara kod ispitanika sa ADHD došli smo do revolucionarnih otkrića od značaja za region i Jugoistočnu Evropu.
Homocistein je bio značajno viši, dok je nivo vitamina B12 bio značajno niži kod dečaka sa ADHD nego u kontrolnoj grupi. Niži nivoi vitamina D korelirali su sa višim rezultatom ADHDT. Nivo vitamina D bio je nizak u obe grupe. Rezultati modela višestruke logističke regresije pokazali su da homocistein može biti važan biohemijski parametar u ADHD.
Učesnici sa ADHD imali su niže nivoe glukoze, više vrednosti TSH i značajno niže vrednosti FT4 od kontrolne grupe.
Analiza višestruke logističke regresije pokazala je da je TSH parametar za koji je 2,7% veća verovatnoća da će se pojaviti u grupi sa ADHD. Pronašli smo značajnu korelaciju između nivoa TSH i simptoma hiperaktivnosti (r = 0,318, p = 0,009) i impulsivnosti (r = 0,275, p = 0,024), kao i između nivoa glukoze i simptoma hiperaktivnosti (r = 0,312, p = 0,010).
Zaključak:
- Rezultati su pokazali da bi homocistein mogao biti rani osetljivi indikator ADHD, ali ne i specifičan, niti jedini njegov indikator.
- Nedostatak vitamina B12 trebalo bi rano identifikovati i korigovati, kao i nedostatak vitamina D.
- Rezultati ove studije pokazuju da simptomi ADHD mogu biti u korelaciji sa određenim hormonskim obrascima.
- Naši rezultati sugerišu da je verovatnoća da postoji dijagnoza ADHD manja kada su nivoi FT4 povišeni. Utvrđeno je da je jedini biohemijski parametar koji je značajno i nezavisno povezan sa dijagnoza ADHD bio nivo TSH u serumu. Smatramo da je značajno dalje ispitivati specifičnosti biohemijskog statusa (BHS) dece sa ADHD.